;;Libertango;;, glumici, gradonačelnik…Za one koji se osjećaju izgubljeno, uvijek ćebiti grad u kojem se osjećaju kao kod kuće. – Simon van BooyPromociju jeu 20 časova otvorio Ansambl Libertango u čijim je muzičkim numerama publikamogla uživati i u toku ostatka večeri. Veliki broj prisutnih je dokazao kvaliteti popularnost ove dvojezične monografije dopunjene živopisnim fotografijama, mapama,zanimljivostima i legendama grada na Vrbasu.Program jebio veoma specifičan, nije ličio na standardne i često monotone promocije knjiga.Dešavanja na sceni su sve vrijeme držala pažnju publike koja je sigurno saznalai nešto novo o svome gradu. Sve je realizovano uz pomoć energičnih italentovanih glumaca: Duška Mazalice i Aleksandra Blanića.Gost večerije, takođe, bio i gradonačelnik Banjaluke, mr Igor Radojičić. On je istakao prednostii važnost ove monografije koja je veoma praktična i u fizičkom smislu, ali iobogaćena korisnim tekstovima u kojima se turisti vrlo lako mogu snaći. On jenapomenuo i da svaki Banjalučanin može saznati nešto novo o svome gradu,postati bogatiji za znanje o banjalučkim mjestima za koje se uvijek pitao kako sunastala i dobila ime.Na kraju večeripublici se obratio autor knjige, Zoran Pejašinović, koji se zahvalio sponzorima, svojim prijateljima,gradu Banjaluci i svima koji su ga podržali. On je istakao važnost obilježavanjagodišnjica rođenja i smrti poznatih Banjalučana kao i institucija koje su već postaledio istorije kako bi se isti sačuvali od zaborava. Kao izraz zahvalnosti, on je uručioprimjerak knjige i prigodne poklone svima onima bez kojih ne bi bilo moguće ovakvo promovisanje ove monografije.Kao što jenaglasio gradonačelnik, nadamo se da ćemo zajedno ispisati još mnogo stranica istorijenašeg grada.Direktor Pejašinović kaže da je veoma zadovoljan promocijom, ali i da mu je žao što je zaboravio da se zahvali i svom prijatelju, sa kojim je u jednom razgovoru prije 7-8 godina i započeo ovu priču, a to je prof. dr Ljubiša Preradović sa Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta. On je i predsjednik Međunarodnog udruženja naučnih radnika AIS, koje je, uz Grad, jedan od dva izdavača ove monografijeTV prilog sa promocije možete pogledati na:https://tempuri.org?link=newINTERVJU·Kako ste došli na ideju da organizujete neštodrugačiju vrstu promocije Vaše knjige?·Prvo izadnje koje je izašlo 2009. godine jebilo promovisano na klasičan način. U želji da se ne ponavljam i svjestančinjenice da današnje promocije često jesu monotone, razmišljao samkako da napravim nešto što je drugačije. Sjetio sam se da bi tako nešto moglinapraviti u velikoj, koncertnoj sali Banskog dvora, a uz pomoć velikog led ekrana. To je veoma složeno, pa i skupo, a povrh toga, skupiti četiristotine ljudi oko knjige činilo se veoma rizično. Svjestan tog rizika, odlučiosam da napravim nešto drugačije i tada mi je neko preporučio glumca DuškaMazalicu. Prvobitna ideja je bila da on i ja izvedemo performans, odnosno da onbude turista, a ja vodič. Poslije sam shvatio da bih ja u toj priči trebalo dabudem na sceni i okušam se u nečemu što nije moj teren. Ja nisam glumac i mislim da nisam za to. Nakon toga smo nekolikoputa pričali i smišljali kako da to izvedemo, a onda smo u priči došli do VladeDijaka, jednog od bivših gimnazijalaca, čuvenog pjesnika koji je napisao kultnupjesmu Selma. Duško je rekao kako njegov kolega Aleksandar Blanić jako lijepopjeva tu pjesmu i tako smo došli na ideju da njih dvojica budu u ulozi turistei vodiča. Ja sam predložio da radnja bude u savremenom dobu, a onda se neko odnas, mislim da je to Mazalica, dosjetio da taj turist bude potomak generala Jelsona, koji je nekolikogodina proveo u Banjaluci kao austrijski general. Zbog toga smo i tom turistidali ime Alfred po njegovom davnom pretku Alfredu fon Jelsonu. To se sjajnouklopilo u čitavu priču jer knjiga ima podnaslov Alejama prošlosti isadašnjosti. Jelson je poznat po tome što je zasadio aleje u Banjalucidugačke 17 kilometara. U početku je imao problema sa domaćim stanovnicima kojito nisu podržavali pa je mladice drveća jedno vrijeme čuvala i austrijskavojska. To je zaista bio sjajan lajtmotiv čitave večeri. Čini mi se da se ovakavkoncept pokazao kao jako dobar, ali naravno sve je bilo tehnički veomazahtjevno. Međutim, mogu reći da sam ja zadovoljan i srećan, a naglasili smo ineke važne godišnjice i datume u istoriji našeg grada. Ja volim Banjaluku ibavim se Banjalukom. Kada god sam nešto istraživao ili radio, uvijek je bilo uvezi sa Banjalukom.·Na šta Vas prvo asocira riječ Banjaluka?·Mnogo toga, međutim uvijek se sjetim problemau pisanju imena našeg grada. U govornom jeziku to i nije toliki problem zarazliku od pisanog jezika kada veoma lako možemo pogriješiti. To je jedna veomaspecifična karakteristika koja može dovesti do velikih nedoumica, naročito kodturista kada treba da im objasnite taj jezički problem. Stalno se sa timemučimo i mi i oni koji nisu iz Banjaluke. Na promociji smo takođe došli dojedne zanimljive banjalučke priče, a to je brojčani odnos žena i muškaraca kojije, kažu, 7:1. To je zaista jedan karakterističan detalj u knjizi. Pored toga, želiobih da naglasim da je štampano devet hiljada primjeraka knjige klasičnog poveza,dvije stotine smo radili u kožnom povezu i sto primjeraka na Brajevom pismu, što mi jeveoma drago, jer sam time i ponekom slijepom čovjeku pomogao da doživi nešto što sam javidio i zabilježio.·Da li mislite da naša generacija dovoljnocijeni naš grad?·Ja mislim da je za nastanak ove knjige krivaGimnazija. Kada sam došao da radim ovdje, 2000-te godine primijetio sam da poredđaka i ja vrlo malo znam o svome gradu. Zbog toga sam polako počeo daistražujem. Godinama sam sakupljao mnoge priče i istorijske činjenice kako bih ih mogao objediniti u ovoj knjizi. U nastavi sam to često koristio i pokušavaoda naučim đake o mnogim temama koje su bitne u istoriji Banjaluke. Smatraosam da je neprihvatljivo da đaci banjalučke Gimnazije ne znaju gotovo ništa oBanjaluci, jer je to jedan od osnovnih elemenata opšte kulture. Tako se nekako rodio i rukopis ove knjige, koja je, evo, doživjela i četvto izdanje. Biće, nadam se, i peto…Hvala Vam na izdvojenom vremenu.
Hvala vama!
Selma Ibrekić III11, MonikaMilanović III11
