Gimnazija i Udruženje građana Zajedno sarađujuveć duži niz godina, a učenici učestvuju u različitim radionicama i događajima.Poslijednjeg dana septembra ove godine, Udruženjeporodičnih ljekara Republike Srpske pozvalo je članove i korisnike UG Zajedno da prikažu svoj program naskupu porodičnih ljekara u Banji Vrućici.Muzičku radionicu udruženja vodiAna Markovič Malbaša, profesorica solo pjevanja. Zajedno sa njima smo osmislili performans kojije trajao nešto više od pola sata.Plesom, poezijom i poznatim muzičkim numerama pokušali smo poslati porukumeđuljudske jednakosti, a u tome su nam pomogli i učenici Muzičke škole VladoMilošević. Ideje i motivi besjede Puding generacijaučenice Gimnazije, Anđele Radovanović, ovom nastupu dale su jedinstven pečat. Ona je pisala o problemu mladihgeneracija da izgrade svoju ličnost i budujedinstveni, o njihovoj krađi tuđih misli i ideja bez razmišljanja.Gimnazijalskodruštvo činili su : Blanka Jukić, Dunja Glišić, Vladana Ritan, Jovana Lekanić,Jana Kuzmanović, Nikolina Gavranović, Tijana Tepić, bivši učenik Drago Batar,naša divna socijalna radnica Jelena Lakić i ja.Teško jeriječima u potpunosti opisati ovu priču. Emocije i osjećaji za vrijeme nastupase ne mogu mjeriti ni sa jednim bogatstvom ovoga svijeta, kada svoje vrijeme,trud i sreću podijelite sa onima koji sumislili da su zaboravljeni. Svi smo se složili da je taj petak bio divan sunčandan kada smo stvorili prelijepe uspomene i stekli nova poznanstva. Na namaostaje da se zapitamo šta smo mi uradili da svijet učinimo boljim mjestom zaljude koji se svaki dan susreću sa diskriminacijom i predrasudama kao što je toslučaj sa duševno oboljelim licima? Inspirisana ovom pričom, učenica TijanaTepić je napisala i pjesmu pod nazivomBezimena . Anđela je u pravu, puding će stalno napadati, a na nama je da seborimo i ne dopustimo da pobijedi. Najteže je biti sam i ne zaboravite, niko nezna šta ga čeka u budućnosti.Napomena: Fotografije koje govore više od riječi pogledajte u foto galeriji pod naslovom Gimnazijalci i UG Zajedno.BEZIMENANajednom jesenjem danuКad sunce iznenadi,А lišćeko obično mili ka tlu,Мogu sedesiti čudesne stvari,Ко zna kome i zbog čega.I najednom, baš takvom danu,Idućibezbrižno sa prostom dilemomDa li da skinem duks ili ne,Ugledala sam meni slično lice,I gdje je razlika pitala sam se.Malčice pognuta, prema mojoj sjenciKorača neka јa…I duks, i lišće,sve u bliziniPretvorise u balon u prsnu.Stajah učudu, zagledanaU jedandetalj koji nas dijeli.Bio je to pogled prostran, nejasanŠto grabi daljine, nikom izvjesneZbog čega mu krupne i samotne suzeUčiniše oči sijalicama.Nemam te oči.Аli možda su trebale baš moje biti.Niko ne zna, nit; razumije,Da mi jepogled kratak, zaštićen.Ne tišti me vjetar, ni lišće što pada,Ne tugujem bolno sama u noći,Јеr ovo lice mjesto mene plače,Мјеsto mene nevidljivo strada.I nije strano, čovjek je još kakоТеkponeki detalj je drugačiji,I možda svako slično lice ima,I svog sapatnika i brižnog čuvara,I pogledje taj trunku svačiji.Htjelabih da se raduju te oči,Najesenjem danu da mi pruže ruke,Da znami ja gdje im misli sežu,Gdjedopiru, šta li trpe?А kadase čini da sve je obično,I kadamisliš da samo sunce drugačije sija,Pogledajdobro, bolje oko sebe,Mogućeje da tu iza ugla, potišteno i samotno ti,Čeka bašna tebe. TijanaTepić, IV8SelmaIbrekić, III11
