Do Beograda smo se truckaliautobusom i usput učili ruski za prvu pomoć. Dok smo pili kafu i sunčali se uKnez Mihailovoj, sreli smo školskog druga, Igora Mirjanića, koji se tamo obreozahvaljujući nagradi za prvo mjesto na literarnom konkursu. U Sankt-Peterburgusmo kasnije vidjeli bivšu gimnazijalku Anu Ćetković, koja sada tamo studira.Možda nas, gimnazijalaca, ima malo, ali nas zato ima svugdje! Nakon šetnje poKalemegdanu, zaputili smo se na aerodrom, spremni za susret sa Rusijom.Nakon nekoliko sati neprekidnogpričanja iznad zemalja istočne Evrope, i dva leta, dočekali smo jutro u graduPetra Velikog. Stvari smo na brzinu ubacili u naše sovjetske apartmane u samomcentru grada i, ne gubeći vrijeme, skočili smo u zagrljaj Nevskog prospekta ihladnog, sjevernog Sunca. Upoznavanje sa gradom započeli smo šetnjom duž obalaFontanke i Mojke, sve do zgrade Admiraliteta. Najviše nas je oduševio izgledstarih građevina, koje su nastale u periodu kada je Sankt-Peterburg bio glavnigrad carske Rusije. Uživali smo u pogledu na veliku Nevu i palate na njenoj obali,sa Zimskim dvorcem Ermitaža kao krunom minulih epoha. Vidjeli smo Hram Spasa nakrvi i Isakijevski hram, a obišli Kazanjski hram, i Smolenski manastir. OdajamaErmitaža lunjali smo satima, diveći se remek djelima svjetskog slikarstva ivajarstva, družili smo se sa srpskim režiserom Jugoslavom Petrovićem i slavnomruskom glumicom Galinom Karelinom u Domu glumaca i došli do obale Baltičkogmora u parku dvorca Petra Velikog u Peterhofu. Ganula nas je količina pažnje sakojom Petrograđani danas njeguju svoj grad i svoju kulturu, za koje su se takohrabro borili u doba opsade. Jer, njihov grad je muzej pod otvorenim nebom, ukojem je čak i metro ukrašen pozlaćenim mozaicima, a posjetioci mogu samo da muse dive i odaju poštovanje njegovim žiteljima.Iako su na prvi pogledstanovnici nekadašnje prestonice povučeni i hladni, već pri prvom razgovoru sanekim od slučajnih prolaznika uvidjeli smo da su veoma srdačni igostoprimljivi. Na putu do Peterhofa pričali smo sa veselim ruskim vojnikom, au tramvaju sa kondukterkom kojoj smo obećali pronaći muža iz Banjaluke. Ipak suto naša ruska braća i postoji nešto staro i sveto, a ipak neopipljivo, štoveže ne samo našu istoriju i tradiciju, naše jezike i religiju, već i našenarode. Možda su nam daleko na karti, ali u srcu nisu. Nismo propustili priliku daprobamo neka tradicionalna ruska jela, od kojih su nam se najviše dopali boršči ruska salata, koja se u Rusiji uopšte tako ne zove. Protiv zime i minusa (čakje i snijeg padao) borili smo se čajevima i nismo dopustili da nas hladnoćaotjera sa ulica.Pišem i pišem, a nikao da dođemdo najvažnije dijela, a to je sama konferencija! Putovanje je bilo veomaintenivno i teško je sažeti sve utiske u jedan tekst. A ono što preskočimnadomjestiće fotografije, kojih ima napretek. Bila nam je velika čast ali i jošveći izazov učestvovati na tako cijenjenoj konferenciji. Zajedno sa nekolikostotina srednjoškolaca iz 16 zemalja, uključujući Kipar,Maroko, SaudijskuArabiju, Sudan, SAD, Italiju, Oman, Njemačku i Kinu, diskutovali smo o gorućimsvjetskim pitanjima na četiri komiteta, kao predstavnici Avganistana, Belgije iKazahstana. Svečana ceremonija otvaranja (na kojoj su Vladimir i Jovica držaligovore kao ambasadori Avganistana i Kazahstana) u Oficirskoj palati posljednjegruskog cara, i zatvaranja u Međunarodnom biznis centru posebno su doprinjelecjelokupnoj atmosferi i pomogle nam da onako sređeni, u odijelima i haljinama,izgledamo kao pravi predstavnici u Ujedinjenim nacijama. Pravilnik o ponašanju,modifikovan na Rusima svojstven način i na naše iznenađenje, dodatno jezakomplikovao proces pisanja rezolucija, ali ga učinio i interesantnijim.Sarađivali smo i družili se sa vršnjacima koji žive u drugim državama i nadrugim kontinentima, i na kraju pronašli zajednička rješenja svih problema. Svismo bili zadovoljni rezultatima rada, a naši momci, David i Jovica, dobili suposebne pohvale za svoje učešće, dok je Marko proglašen za najboljeg delegataPolitičkog komiteta.Sa puta smo se vratilipremoreni, zbog nedostatka sna i viška uzbuđenja, i srećni što smo našegimnazijske dane upotpunili putovanjem i druženjem u jednom od najljepšihgradova na svijetu. A sada nazad u školu, na pripreme za našu konferenciju,ovaj put u ulozi predsjedavajućih. Vidimo se na Balmunu 2017! The delegate yields the floorback to the Chairs,AnđelaRadovanović
