Slovenia, here we come! Tri, dva, jedan, DEBATUJ! Internacionalno debatno takmi čenje Ljutomer, Slovenija. Vođeni motom našeg dobrog druga Kakva je godina, dobro je, u četvrtak, 6. marta banjalučka delegacija krenula je ka Ljutomeru u Sloveniji. Riječ je o tradicionalnom internacionalnom debatnom takmičenju na kojem smo stekli pravo učešća kao najbolji debatni klub u protekloj školskoj godini. Oko tri i po sata vožnje nam je trebalo da stignemo do našeg odredišta, mjesta u kojem smo proveli tri veoma radna dana. Red zabave, red smijeha, ali i zanimljivih anegdota popunio je nepuna četiri sata putovanja. Nepredviđeno smo stigli ranije u Ljutomer, pa smo odlučili da sami krenemo u istraživanje i obilazak grada, jer smo znali da kasnije neće biti vremena za to zbog velikih obaveza oko samog takmičenja. Nisamo ni mogli zamisliti koliko jedan mali grad nosi energije, i kako ljudi u njemu zrače. Dva sata uživanja su veoma brzo prošlo i onda je došao onaj mnogo ozbiljniji dio. Vrijeme je bilo za svečano otvaranje takmičenja, koje se održavalo u Gimnaziji Franca Miklošiča u Ljutomeru. U holu ove slovenačke škole su nas ugostili ljubazni domaćini i zaželjeli nam ugodan boravak u Sloveniji. Na samom početku svečanog otvaranja takmičenja pozdravila nas je Bojana Škrt, direktor Za In Proti, slovenačkog zavoda za kulturu dijaloga. Ona nam je objasnila takmičenja, a zatim nas je pozdravila i načelnica opštine Ljutomer. Konačno smo stigli i do dijela radi kojeg smo otišli na takmičenje. Uslijdile su dvije impromptu debate i to na dvije potpuno različite teme. Jedna tema je govorila o novcu u sportu, dok je druga bila vezana za prava homoseksualaca. Dvije debate su nam bile sasvim dovoljne za prvi dan, pa smo u kasne večernje sate napustili školu i otišli svojim domaćinima. Drugi dan smo shvatili da u Sloveniji važi red, rad i disciplina, jer smo već u pola osam morali biti u školi. Ovaj takmičarski dan je bio određen za dvije pripremljene teze i jednu impromptu. Tokom dana smo mnogo debatovali i to o univerzalnom dohotku za sve građanine, obaveznim kvotama za žene u upravnim odborima, ali i o aktuelnoj temi prisluškivanja državnih lidera. Dan je bio veoma naporan, a veče je bilo rezervisano za predstavljanje zemalja. U ovom dijelo smo se veoma dobro pokazali, jer smo na svoju trpezu iznijeli sve najbolje proizvode koji se nude u našem gradu i našoj državi. Moram biti neskroman i priznati da je najveća gužva bila oko našeg stola. Kako je sve bilo u takmičarskom duhu, organizatori su odlučili da naprave mali kviz i tako provjere naše znanje o drugim zemljama učesnicama. Tu smo se pokazali jako dobro i sa kolegama iz Finske podijelili prvo mjesto. Mole se profesori geografije da ovu činjenicu imaju u vidu! Ovom pobjedom je službeno završen i drugi dan. Trećeg dana nismo ništa bolje prošli, jer smo u školi boravili od ranih jutarnjih časova. Ostala nam je još jedna debata na pripremljenu tezu i to o obaveznom glasanju za Evropski parlament. Na kraju ove grupne faze takmičenj imali smo tri pobjede i tri poraza što nije bilo dovoljno da nastavimo dalje takmičenje. Važno je napomenuti da je Mala Bosna pobijedila Veliku Britaniju, a ova vijest se poput virusa proširila našom zemljom. U ostatku dana smo uživali, jer smo imali priliku gledati nastavak takmičenja. Naša profesorica je sudila u svim debatama, pa smo mi bili kao neki supervizori koji su nadgledali da li je sve u redu i da li je odluka koju je donijela prema našim mjerilima. Nismo imali nikakav uticaj na odluku, ali smo imali neke debatne nesuglasice i to je svakako bilo odlično. U finalnoj debati smo gledali dva američka tima. Nažalost, jedna Amerika je morala izgubiti i bilo nam je jako žao zbog kolega iz crvenog tima. Ali oni imaju razloga za slavlje jer su osvojili prva dva mjesta. Imamo i mi razloga za slavlje, jer smo za veoma kratko vrijeme postigli zavidne rezultate. Ovo je drugo internacionalno takmičenje za naš klub, a ovog puta smo zauzeli 23. mjesto od 41 tima na takmičenju. Uvijek može bolje, ali je i ovo veliku uspjeh za nas i naš klub. Na samom kraju želim da kažem da na ovom takmičenju nismo samo debatovali. Upoznali smo nove prijatelje sa kojima ćemo ostati zauvijek u kontaktu. Vidjeli smo svoje nedostatke i sada je vrijeme pred nama da radimo na tim nedostacima. Kroz red smijeha, red debatovanja i red druženja su prošla ova tri odlična dana. Teško nam je bilo rastati se od Ljutomera, ali smo bili svjesni da kući nosimo mnoge uspomene i iskustva koja ćemo prenijeti drugim kolegama. Kakva je godina, dobro je!, Ognjen Ševo, pripremna debata, Banja Luka, 2014 g. n.e. Stefan Ličina P.S. Impresionistički doživljaj Slovenije očima i perom Milice Malešević pročitajte u nastavku!Doživljaj Slovenije – Hey, it is so nice to finally meet you!-Hey, you too! Welcome to Slovenia!(razogovor in Ingliš)-Hey, should we speak in Englishili se razumijemo i ovako?-Haha može, pa bili smo ista država!Tako su tekli naši prvi susreti sa veselim domaćinima, Slovencima, šestog dana mjeseca marta 2014. godine. Pomalo neispavani, po-puno entuzijastični i srećni, stigli smo u Ljutomer, gradić na vinskim brdima u blizini Maribora. Nekoliko zgrada pod uticajem austrougraskog stila najavljivale su blizinu trga kojem smo se približavali dok smo tražili kafić da sjednemo i odmorimo se poslije puta. Trg je naprosto bljesnuo pred našim očima, iskočio iza ugla i bio – prazan. Sem biste Franca Miklošiča i poštovanog slovenačkog junaka čije se ime nije zadržalo u mom sjećanju, praznih stubova koje čekaju nove, poznate glave (što je zaista pohvalno da se ostavlja prostor za budućnost!), drugih ljudi nismo vidjeli. Iznenadili smo se kada smo u kafiću, osim konobara, sreli samo još jednog čovjeka. Slovenci rade, tako su nam objasnili. Povezati tu sliku sa situacijom kod kuće nam je teško pošlo za rukom. Ipak, popili smo čaj bez dalje diskusije, ugrijali se i spremni krenuli prema Gimnaziji koja nosi ime onog istog čike sa trga, Franca Miklošiča. Takmičenje je bilo organizovano sjajno. Konkurencija je bila još bolja. Nevjerovatni američki timovi, Japanci, Britanci, Česi, Finci, Novozelanđani, Hrvati…Ovdje su svi došli da pobijede. Svako je davao sve od sebe. Zaista odlično iskustvo. Kvalitet se vježbom i iskustvom brusi, kao dijamant. Osjećala sam iskrenu, bezazlenu ljubomoru kada su nam pričali koliko takmičenja oni posjete u toku godine. Na koliko visokom nivou je debata u njihovom školstvu. Ipak, tri mala Davida uzela su svoje praćke u ruke i krenula na Golijate. Svaki put kada bi gospođa Bojana objavila tezu, moj tim bi ostavljao sve ostalo po strani i bacao se na posao. Debate su prolazile. Gubili smo, pa dobijali, pa opet tako. Učili smo u svakoj rundi nešto novo. Tri pobjede i tri poraza. Na kraju smo pobijedili i tim Velike Britanije. Profesorica se radovala kao dijete. Na to sve smo bili jako ponosni, možda srećniji i od Amerikanaca koji nisu izgubili ni jednu debatu. Između rada smo se družili. To je uvijek najljepši dio takmičenja. Upoznali smo nove prijatelje sa raznih kontinenata, upoznali njihove kulture, želje i način života. Mladi ljudi širom svijeta su isti. Misle slično. Žele i vole slično. Vjerovatno su i svi ljudi isti, samo su to nekako usput zaboravili.. Bilo kako bilo, Veče kultura je prošlo odlično. Svaka zemlja je prezentovala nešto svoje. Japanci su prezentovali igačke i lepeze. Bosna i Hercegovina je prezentovala hranu (bake bi bile ponosne, nikom nismo dozvolili da ostane gladan!). U jednom momentu smo se udružili i došli na ideju da zainteresovanima pišemo njihova imena na našim pismima- Japanci na katakani, mi na ćirilici. Bilo je jako zanimljivo. Na kvizu iz geografije koji je uslijedio, odnijeli smo pobjedu. Još jednom smo pokazali da se sa našim opštim znanjem malo koja država može takmičiti! Izlazili smo i u petak, i opet bili jedini ljudi u gradu. Čudan je taj radni narod.Domaćini su nam bili divni. Učinili su sve da se za ta tri dana osjećamo kao kod kuće. U subotu smo se rastali poslije velikog finala u pozorištu. Pomalo smiješno, Amerika je protiv Amerike debatovala o Evropskom Parlamentu. (Debata je bila odlična!) Domaćinima smo dali na znanje da su im vrata naših domova širom otvorena i da ih čekamo! Sa koferima, diplomama, lijepim uspomenama, a profesorica još i sa ananasom koji je dobila za Dan žena (jer je bio zaista praktičniji za spakovati od cvijeća!), uputili smo se u najmiliju nam Banjaluku. Da, bilo je zaista lijepo i korisno. Šteta će biti ako to iskustvo prekrije prašina, kao neku divnu, staru knjigu na tavanu. Ako se ne mijenjamo, ne napredujemo. Nije ni bitno ko je rekao. Bitna je poruka.
Živjele Gorgije! Milica Malešević, Debatni klub Gorgije Gimnazija Banja Luka