Često možemo čuti kako postoje Svjetski dan knjige, Svjetski dan prijateljstva, mnogo toga što se obilježava i ima svoj poseban dan u godini. Jedan od tih svjetskih danova koji mi je posebno drag, jeste Svjetski dan mentalnog zdravlja, a to je 10. oktobar svake godine.Mnogi od nas vole da izgledaju lijepo i brinu se o svom fizičkom izgledu, ali pitanje je koliko pažnje obraćamo na naš unutrašnji izled, na takoreći, mentalnu higijenu? Jedna od mnogih uspomena koje me vežu za moju Gimnaziju, jeste i saradnja Gimnazije, ili, bolje rečeno prijateljstvo međ’ Gimnazijom i Udruženjem Zajedno. Počev od naziva, udruženje Zajedno je zaista nešto posebno. Zajedno- protiv predrasuda, stigme i diskriminacije duševno oboljelih lica. Veliki broj ljudi zazire i sklon je etikeriranju onih ljudi koji imaju određene mentalne probleme, poremećaje, od onih koji idu kod psihijatra ili su ležali na psihijatrijskoj klinici. Uvijek se sjetim riječi jedne doktorice, psihijatra, koja je kazala da su ti, nazovimo ih, duševni bolesnici, samo ljudi koji su sebi priznali da imaju problem, za razliku od mnogih koji srećemo na ulicama svaki dan, a nemaju tu hrabrost. Nego, da se vratim na Zajedno. Tamo ćete sresti mnogo različitih, posebnih i nasmijanih ljudi. Oni se druže, organizovane su im raznovrsne radionice. Ona kojoj sam ja prisustvovala i učestvovala u njoj jeste muzička radionica. Tu kreće priča. Radionicu vodi Ana Marković Malbaša, profesorica solo pjevanja, i David Zorić, psiholog i gitarista. Muzika u svakom od nas može da probudi ono najljepše, najtananije, da pokrene emocije, da nas liječi ili da nas odvede u neki rasplesani, razigrani svijet.Ove godine, kao i prethodnih, na Dan mentalnog zdravlja, imađasmo priredbu skupa sa korisnicima Dnevnog centra. Bilo je tu i nas, bivših učenika, i sadašnjih učenika, koji pjevaju, plešu i imaju najljepše osmijehe na licima kad se sve to završi i puni su pozitivnih emocija. Priredba je, ovaj put, bila upriličena u zgradi Vlade. Među prisutnima bio je i naš direktor kao i nekoliko profesora. Sve to ne bi bilo tako lijepo da nije drage nam Jelene Lakić, gimnazijske socijalne radnice. Okosnica priredbe bijaše tekst naš učenice Anđele Radovanović, pod nazivom Puding generacija koji su govorili, glumac Đorđe Marković i korisnici. Koordinatorica Dnevnog centra, gospođa Ružica Atanacković, u svom obraćanju je rekla da Anđela kao anđeo čuvar želi da skrene pažnju mladima, ali i svima nama, da bi nam ogledalo dobro došlo, da se ne kitimo tuđim vrijednostima i da je najvrijednije ono što sami posjedujemo. Psiholog i jedan od voditelja muzičke radionice, David Zorić, istakao je da se Anđelina besjeda na sjajan način bavi problemom idolatrije mladih i pitanjem izgradnje identiteta. Razigranu družinu činile su učenice: Blanka Jukić, Vladana Ritan , Nikolina Gavranović, Jovana Lekanić, kao i mi, bivši učenici- Ivana Santrač, Drago Batar i ja, Tijana Bašić.Ovogodišnja tema Svjetskog dana mentalnog zdravlja bila je Dostojanstvo u mentalnom zdravlju. Veoma je bitno isključiti predrasude i prestati posmatrati te ljude kao neku drugačiju vrstu. Dostojanstvo svakog čovjeka je važno, jer svaki čovjek je neponovljiv, unikat, najljepši takav kakav jeste, i svako od nas ima ista prava. Za mene, i za ostale gimnazijalce, druženje sa korisnicima Udruženja predstavlja jedno mnogo lijepo iskustvo i nešto na šta smo ponosni, i želimo da dijelimo sa drugima. Svakako da ćemo i sljedeće godine ZAJEDNO sa udruženjem Zajedno da obilježimo Svjetski dan mentalnog zdravlja, a družićemo se s njima i u međuvremenu.Ovo je moja priča. Šta ćeš ti uraditi u borbi protiv stigme?
Tijana Bašić
