Odlazak koleginice Maide Pucar u penziju

Draga Maida,
Tvoj privatni i profesionalni život su dokaz da ima neka tajna veza između gimnazijalaca i Gimnazije.
Pretpostavljam da, u vrijeme kada si kao učenica ulazila u ovu školu, nisi ni slutila da ćeš jednog dana u svojoj ruci držati taj čarobni okrugli pečat koji nas gimnazijalce obilježi za cijeli život.
I kao što je oblik pečata zatvoren krug, tako se danas zatvara tvoj profesionilni put. Dvadeste i četiri godine – malo li je!
A šta je u njih stalo, to samo ti znaš!
Ono što mi, tvoje kolege i saradnici, znamo samo su činjenice da su se smjenjivali direktori, pomoćnici, računovođe, pedagozi, profesori, školski odbori i naravno – inspektori, a ti si bila, što bi rekli matematičari KONSTANTA.
Mnogi od nas dolazili su pred tvoja vrata u uvjerenju da „profesor zna najbolje“. E, mogli su to pomisliti jednom i više ne! Dolazili smo tražeći pravdu, samo s osjećajem i uvjerenem da nešto nije u redu i tražili objašnjenja. A ti si nas „neznajše“ učila da pravo i pravda ne idu nužno rukom pod ruku. Vraćala si naše nabujale emocije u članove zakona, pravilnike, statute. A mi se durili i negodovali! A s druge strane tog nemilosrdnog pečata i sama si znala šta je pravda, šta ponos i strah da se ne pogriješi i ne ogriješi.
Znala si i da se veseliš, da podijeliš radost svojih porodičnih trenutaka s nama, tvojim kolegama. Umjela si prepoznati kad je nekom od nas teško, kad treba bez puno buke biti podrška i oslonac, i to sam i sama iskusila.
Ostala si, draga Majdo, sve ove godine odana svojoj školi, svom gradu, a takvi ljudi prvenstveno su vjerni sebi i svojim pricipima.
Zato ti u ime kolektiva i svoje lično ime želim zahvaliti za godine koje si provela dajući svoj doprinos da Gimnazija bude mjesto pravednosti i pravde.

Banja Luka, 18. 4. 2024. godine

Повезани чланци