Učešćem na još jednom poetskom konkursu, ovoga puta u Valjevu, Dragojana i Slavojka su pokazale da njihov rad već odavno prelazi okvire crvene zgrade. O poeziji je teško govoriti. Lakše je pustiti je da govori za sebe. Upravo zato vas prepuštamo njenoj čaroliji….DNeke su daljine sunca.Poneke blizine,ledeni bregovi.Ne treba trgati ružetuđih vrtova,treba zasaditi svoje…A, neke ruže i nisumirisan cvijet.Nečije oči su mač.Nekad odbrane,nekad rane,Ko se lati,zauvijek, ubiju.Neke su galaksije tajna,Neke tajne univerzum cijeli.Med i suvo grožđena obronku pogleda,smeđilo i u duši…Neki su ljudi bol.Dragojana Ristić IV8NesrećniNeko je srećanNeko pak nesrećanOnaj nesrećanNe zna zaštoAko i znaNe možeAko i možeNe želiČesto ne razumijeNe vidiNe misliDoveden u životI tamo zaspaoSakrivenOd vjetra životaI sunca novog rađanja.Slavojka Klincov IV2Na kraju ne smijemo zaboraviti i profesore koji su pomogli ovim poetskim krilima da se razviju:Tiha i nenametljiva, poezija ipak uvijek nađe put do onih koji će proničući u njene tajne otkriti sva svojstva svijeta i itekako moćne misli. Drago nam je što su i naše učenice, Slavojka i Dragojana, lijepu riječ uspjele odnjegovati tako da je i poštovaoci poezije Desanke Maksimović prepoznaju i nagrade na tradicionalnom, 22. Poetskom konkursu u čast bivše učenice Valjevske gimnazije i velike srpske pjesnikinje. Među zbirkama mladih pjesnika iz Beograda, Niša, Novog Sada, Sremske Mitrovice, Sremskih Karlovaca, Požege, Podgorice i Valjeva, našle su se i zbirke naših maturantkinja. Ovo je važan znak pored puta kojim su krenule i na kome im želimo mnogo uspjeha!
Suzana Galić i Radoslava Zorić, profesorke srpskog jezika i književnosti.
