Dobar dan poštovani debatanti, sudije, profesori, i ostali uvaženi gosti. Moje ime je Debatni klub Gorgije i nalazim se na našem stalnom mjestu, a to mjesto je čitaonica Gimnazije. Pred vama stojim gord, ponosan na svoje elokventne kćeri i sinove i, kao i uvijek, drage volje prihvatam se dužnosti. Moj današnji zadatak je da privedem debatu kraju i, naravno, saberem utiske i sklopim jednu malu priču u cjelinu. Vraćam vrijeme na četvrtak, 14. mart 2013. godine, na još jednu od naših mnogobrojnih javnih debata. Vrijeme je bilo sumorno i padala je laka kiša. Suncu je valjda ponestalo energije, ukrali su je moji debatanti. Sve do tačno u podne, cijenjene goste su sa profesoricom Brankom Kukić, mojim tvorcem, osmjesima dočekivali Milica Malešević i Srđan Barašin. A tačno u dvanaest časova, Minja Marković, u ulozi moderatora, zvanično je otvorila debatu i vodila publiku cijelim njenim tokom. Govorila je o meni, o uspjesima mladih Gorgija, dok je publika slušala. Začuđeni, razmišljali su koliko se samo toga u 7 mjeseci može postići. Svjetlo se bori sa tamom, emocija sa raciom, a kod mene afirmacija sa negacijom. Nikolina Deletić, Stefan Ličina i Isidora Džombić biše moja afirmacija, a Jelena Plaić, Stela Aleksić i Goran Kukobat negacija. Debatovali smo na temu o kojoj bi se moglo dosta raspravljati, a ona je glasila : Debata treba da bude obavezan nastavni metod u nastavi školskih predmeta. Želio bih se osvrnuti na oba tima koja su, kako smo svi mogli vidjeti, bili dobro spremni, kako u svom izlaganju, tako i na uvijek zanimljivom, unakrsnom ispitivanju. Moje mlade Gorgije oduševljavale su prisutne svojom elokvencijom, stavom i kulturom govora i slušanja. Budnim očima i ušima mojih sudija, Miloša Petkovića, Anje Ljubojević i Ognjena Ševe, nisu promakle ni najmanje sitnice, sve u cilju da budu spremni da kolegama daju adekvatne i poželjne kritike. Kao što je to očekivano u svakoj debati, bilo je sitnih lapsusa koji su zanemarivi s obzirom na to koliki je trud uložen u pripremu debate. Sam tok debate bio je dosta miran, osim što je na pojedinim dijelovima, konkretno na unakrsnim ispitivanjima, bilo dinamike, ali naravno, u dozvoljenim granicama. Takođe, želim se osvrnuti na samu atmosferu, koja je vladala tokom debate, i naglasiti kako je ona bila veoma ugodna i time doprinijela uživanju svih gledalaca. Direktor naše škole, Zoran Pejašinović, cijenjena gošća iz CKD-a,Nadina Balagić, predstavnik Republičkog pedagoškog zavoda RS gospođa Silva Dobraš, psihološko-pedagoška služba, pomoćnici direktora, te profesorica Branka Kukić, i drugi gosti, dali su svoje kritike nakon završenih izlaganja, te pored korisnih savjeta debatantima, iskazali i veliko zadovoljstvo svime što su vidjeli i čuli. Profesore, goste i ostale učenike koji su davali sugestije, ne želeći time da utiču na sudačku odluku, morali smo razočarati, jer ovo je ipak bio tip debate u kojem pobjednika nije bilo niti je trebalo biti. Vodili smo se činjenicom da nekad, u onom što svi radimo uspješno, nema pobjednika. Pobjednici jesmo svi. Još na kraju, želio bih se zahvaliti na retoričkom oružju debatanata, koji su se na jedan pravedan način borili za svoje strane i time podigli ovaj način druženja na jedan viši nivo. Takođe, moramo pomenuti naše iskusne debatante i profesore čije su kritike bile male, ali ih je iskustvo učinilo dosta velikim, pozitivnim i konstruktivnim. Vidimo se na sljedećoj javnoj debati, 4. aprila, na istom mjestu, u isto vrijeme i isto tako spremni da argumentovanim dijalogom branimo svoje stavove! Hvala Vam na pažnji, moje izlaganje je završeno. Milica Malešević i Miloš Petković, Gorgije
