Svetosavlje i pravoslavlje nisu samo crkveni termini. A nisu ni tamo neki daleki, neshvatljivi i sa životom jedva ili nikako povezani pojmovi. Naučili smo to. Ako ne ranije, a ono sigurno ove godine o Svetome Savi u holu naše Gimnazije. Dok su nas Sveti Sava i Mali Princ vodili putevima ideja i stvaranja, dok su se orili horpusi smisla i besmisla, pred našim očima smjenjivala su se lica onih koji su bili najbolji u borbi za smisao.Naučili smo, tačnije spoznali i osjetili da su i svetosavlje i pravoslavlje naša suština, ona vatra neutaživa koja gori u svima nama, ona nerijetko razarajuća borba između letargije i entuzijazma, između krenuti i stati, pa, ako hoćete, i između onog ustati ili odustati. Borba između crnog i bijelog, rušenja i građenja, uništavanja i stvaranja….Lica koja ćete vidjeti pred sobom oličenje su te suštine i tog duha, lica koja su prepuna entuzijazma, koja se kreću, grade i stvaraju. Oni su bili najbolji u prethodnom polugodištu.Sa željom da se toplina njihovog stvaranja proširi svuda, da ideja na čija su vrata oni pokucali uspije spasiti i njih i nas, čestitamo im na postignutom uspjehu.
