Učenje se isplati! I ne samo učenje, nego i učestvovanje u mnogobrojnim aktivnostima, s ciljem vlastitog razvoja, razvoja škole, društva… To je jedino što nam niko ne može oduzeti!Svjesna sam da niko ne stavlja poentu na sami početak, ali s obzirom na to da je upravo ta poenta, ta istina, taj izbor sekundi kao što ranije rekoh, ključni razlog za naše druženje i nastanak ovog teksta, spremna sam da okušam sreću.U četvrtak, 28. februara 2013. godine, naša mala, ali odabrana, hadži-ekipa (Ranka Tutnjević, Aleksandar Kelečević, Ljubica Kaurin, Srđan Letina, Ivana Santrač i moja malenkost), zajedno sa direktorom, Zoranom Pejašinovićem, posjetila je toliko dragog nam čika Arija i ništa manje dragog, Sašu Nikolića, u Palati Republike. Nema potrebe naglašavati koliko je interesantan susret bio, te koliko smo toplo dočekani! Sabirali smo sve utiske donesene iz Obećane zemlje, a čika Ari je bio srećan samom činjenicom da smo i mi srećni. Nevjerovatno je koliko je živ duh ovog devedesetdvogodišnjaka, kolikom energijom on odiše i koliko voli i cijeni mlade ljude, posebno sa naših prostora. Uručili smo im i simbolične poklone, fotografije, kao znak sjećanja i naše velike zahvalnosti. Gospodinu Saši, našem velikom prijatelju i još većem čovjeku, uručili smo i Zahvalnicu, na kojoj piše:;;za nesebičan doprinos unapređenju rada i života Gimnazije Banja Luka;;. Sigurni smo da jeto priznanje, koje Gimnazija veoma štedljivo dijeli,stiglo u prave ruke.U jednom trenutku, predsjednik Republike Srpske, gospodin Milorad Dodik, i novi premijer, gospođa Željka Cvijanović, iako veoma zauzeti zbog aktuelnih političkih dešavanja, ipak su odvojili vrijeme i pridružili nam se. Razgovor je bio izuzetno zanimljiv, naročito kada nam je predsjednik počeo pričati neke svoje anegdote. I gospodinu Dodiku smo uručili simboličan poklon, jer upravo su nam on i njegov kabinet objezbijedili avionske karte. Slikali smo se, smijali, uživali, i svi smo, bez izuzetka, bili izuzetnog raspoloženja.Nakon Palate, druženje smo nastavili u Jahting klubu, gdje smo uz divnu hranu, piće i naš Vrbas dočekali veče. Novo druženje zakazali smo za maj, kada će nam Izraelci konačno doći, a čak su pali i dogovori oko baklave i nekih drugih kolača!Sada dolazi dio kada se ističe poenta svega, ali kako je već napisah, zamoliću vas da se vratite na sam početak teksta, i onako, uzgred, usmjerite pogled na početnu fotografiju, na naša nasmijana mlada lica. Ipak kažu da slika govori hiljadu riječi! Milica Malešević III1
