Da li postoje riječi koje mogu opisati energiju,snagu i volju zaradom ove divne žene? Vjerujte da ih teško pronalazim.Mirjana je žena saosmijehom djevojčice, duhom dvadesetogodišnjakinje, a elanom početnika.Mirjanu, kao profesoricu, znaju njeni učenici. Rijeka učenika koji su u čamcimaznanja ponijeli sve teoreme, formule i zadatke koje im je ona spakovala. Zatobih prepustila učenicima da dalje govore o mojoj Mirjani, jer meni ponestajesnage a i riječi, jer, ma koliko prihvatala zakon života, da je smjenageneracijanormalna, teško prihvatam da moja Đumke neće sjediti preko puta mene, da nećemorazmjenjivatimjesečne planove, dogovarati se o zadacima za pismenei pričati o učenicima i poteškoćama, ali i ljepotama koje nalazimo u radu.Miko, uživaj dugo u penziji, kao što si uživala dok si radila saučenicima. Čekam te na kafi u Manji…Tvoja Fadža…P.S.Fotografije su saizleta u Rekavice (petak, 30. avgust 2013) DODATAK:PISMO BIVŠEG UČENIKAPoštovana profesorice,Nadam se da nisam pogriješio e-mail adresu, pošto sam je ukucao napamet. Želiobih da vam kažem nekoliko riječi.Kao prvo, želim vam sretan odlazak u penziju i da slobodno vrijeme koje ćeteimati kvalitetno provedete jer ste to i zaslužili. Ja lično hoću da vam sezahvalim na svemu sto ste podarili nama kao vašim đacima, jer ste od nasnapravili prave ljude, najprije u smislu odgovornosti prema našim obavezama alismo i postali ljudi sa pravim ljudskim vrijednostima. A za to postoji dokaz:prijateljstvo iz zadnjih nekoliko klupa do vrata i danas postoji. Iako jevećina već sada rasuta po svijetu, mi smo veliki prijatelji i to ćemo i ostatidugo godina. Istina, mi, vaši đaci prije 3-4 godine, ne bi ovo ovako pričalijer tada vlada mit o profesorima kao babarogama, ali ja zaistavidim koliko je Gimnazija ostavila pozitivan trag na mene i podarila mi čvrsttemelj za dalje školovanje, i zato ako smo ikada Vas uvrijedili, to stvarnonije bilo iz zle namjere, moje pogotovo, a ubjedjen sam i od strane mojihdrugara.Fakultet mi ide dobro, bez puno patnje uspjevam da stignem sve svoje obaveze…(Matematiku sam položio iz prvog puta sa minimalno truda. Sve zbog čega sam semučio da dobijem 2 je bilo sada preda mnom da položim i Matematiku nafakultetu, tako da hvala Vam i zbog toga! Svugdje gdje sam rekao da mi jepredavala Mirjana Đumišić iz banjalučke Gimnazije, u startu sam zaradiopoštovanje, bez ikakvog dokazivanja). Smatram da mi je Gimnazija ostavila tajosjećaj da ako u svakom trenutku mislim na svoje obaveze i izvršim ih navrijeme, da je to jedino ispravno i da nikada nema odlaganja… Zamislite mene,ja nisam bio ni odgovoran toliko đak, niti fantastičan, ali sav tajčetvorogodišnji trening se isplatio sada, i ponosan sam što sambivši GIMNAZIJALAC… Smatram da je velika šteta što neće više biti profesorakao što ste Vi: strogi, pošteni i doslijedni, ali mi je drago sto sam imao tučast da mi Vi predajete.Puno pozdrava,Vaš bivši učenikALHEMIJA OSMJEHAVaš nezaustavljivi prosvjetiteljski duh, udružen sa alhemičarskim darom,pretvarao je učenicima tešku matematiku u nešto što je lako, što se moženaučiti samo ako se probudi tačnost, red i odgovornost. Sa tim vrlinama brzo suspoznavali svoje mogućnosti, svoje granice, svoje mjesto koje ne ugrožava drugobiće nego omogućava i svim drugima da budu. Uz Vaše bdjenje naučili su da neodustaju kad se pojavi naizgled nerješivi zadatak već da istrajavaju i uživajuu ljepoti traženja ispravnih rješenja. Obrazovali ste ih, i za Vas matematikanikad nije bila samo školski predmet. Bila je način pravednijeg življenja.Niste odustajali ni od najuspavanijih učenika i mi se nadamo da će, ta upornostu dobroti, uvijek biti neodvojiva od Vas, jer i mi na nju poput njih računamo.Želimo da nas ne zaboravite kao što nikad niste zaboravljali provjeriti kakvaje ispravnost učeničkih zadaća, a nama će ljekoviti susret sa Vama biti prilikada se uvjerimo kolika je naša dosljednost na pedagoškom putu. Gorana Đudurović Praštalo,u ime ponosne Gimnazije
