Došao je i dan kada moram uraditi najteži zadatak do sada, napisati nešto o kolegi, profesoru Anđelku Glušcu. Nama, profesorima fizike više odgovaraju računski zadaci, te se nadam da ću ovaj jezički bar djelimično uraditi.Kolegu Anđelka sam upoznala 2005. godine kada sam počela raditi u Gimnaziji. Priznajem da sam bila preplašena kao naši učenici kada krenu u prvi razred Gimnazije. Srećom, u mom aktivu je bio profesor Anđelko. Svojom pojavom mi je dao dozu smirenosti, samopouzdanja i olakšao početak rada u ovoj školi. Tada već sa tridesetogodišnjim radnim iskustvom mogao mi je odgovoriti na svako moje postavljeno pitanje i razriješiti sve moje nedoumice o radu u nastavi. Naime, on je prvih dvadeset godina radnog vijeka radio u školi u Sanskom Mostu, a 1995.godine je došao u Banjaluku i zaposlio se u Gimnaziji. Tako je zasluženu penziju dočekao u našoj Gimnaziji. Pored rada u nastavi. Profesor Anđelko je vodio sekciju iz fizike i spremao mnoge uspješne takmičare. Naravno, za učenike naše škole je bila interesantnija tj.posjećenija planinarska sekcija. Rezultati sa takmičenja iz fizike su fascinantni, jer su pojedini učenici uspjeli doći i do olimpijade iz fizike. Ali kao što je profesor sa učenicima uspio dostići vrhove fizike u svijetu, tako je osvajao i planinske vrhove. Jedan od primjera angažovanosti učenika planinarske sekcije je podatak o tome da su naši učenici bili jedini učesnici iz Republike Srpske na Fruškogorskom maratonu .Kako kroz planinske puteve, tako i kroz školske hodnike, profesor je cijelog svoga radnog vijeka olakšavao dostizanje ciljeva. Očigledno je da profesor Anđelko pored duha fizičara posjeduje i sportski duh, ali prvenstveno onaj najvažniji duh, duh pozitivnog i dragog čovjeka. Mislim da će mu ovaj posljednji obezbjediti zdrav, srećan i dug penzionerski život. Dragom kolegi želimo mnogo lijepih i srećnih penzionerskih dana ispunjenih radošću, a onima koji za njim ostaju njegov mir i strpljenje.
Ivana Ljubojević, profesor
