Odlazak u penziju profesorice Olge Ristić: Obasjanoj i savršenstvom dodirnutoj – Olgici

U hemiji se dešavaju napredovanja u oblasti neorganske materije, rasterećuje se čovjek, ali i dalje nismo nimalo bliži saznanju kako je iz neorganskog nastao organski svijet. Još smo na istom rastojanju od tajne postanka života. Drugu tajnu, onu vredniju od čovjekovog uživanja u moćima saznanja, mi smo ipak razotkrili. Osjetili smo veličinu najsavršenijeg i najkompleksnijeg oblika organskog svijeta – ljudsku uzvišenost. Stvaralac ju je sigurno smjestio kod Vas i kroz ime Olgica- sveta, uzvišena, utkao je u Vas i podario Vam umijeće da to nosite i da drugima prenesete, što je rado prihvatila Vaša prosvjetiteljska duša. Činjenja samo Vama svojstvena nije lako imenovati. Ima ljudi na koje već s početka padne jedan mlaz svjetlosti s neba, i koji mu više ne daje da se ikada izgubi u pomračini, rekao bi Dučić. Mnoštvo onog Vašeg kako unosilo je sjaj u našu svakodnevicu. Kako se krećete, kako se sa stilom oblačite, kako prihvatate ono nepredvidivo Šta, sva iznenađenja na koja mi ljudi najmanje možemo uticati. Vas lijepo voli i neprestano Vam šapuće kako se oblikuje svijet. Vaše zastajkivanje, poštovanje svih predstava koje ono priređuje ljudima, ono cijeni i ne zaboravlja. Lako razaznaje čist i iskren pogled od sitničavog i nezasitog sklonog samo količini i stoga mu je stalo da njeguje prijateljstvo s Vama. Pored isticanja važnosti o istini i dobroti u djelovanju, svojom pojavom na času doprinosili ste da učenici vješto prosuđuju i shvataju značaj estetskog fenomena, uticali ste na njihov ukus. I dok svi nekud žure i pokušavaju ništa da ne propuste, Vi ovladavate životom laganim, sigurnim hodom. Ne puštate nevoljama da se usele u Vašu prirodu, a sreću čuvate i tako je ugostite da ne želi od Vas da ide. O horizontu Vašeg razumijevanja, Vašem sve-miru ostaće uvijek nešto neizrečeno. Na svu učeničku buku, i na njihovu moć proizvođenja neprilika, znali ste stvoriti tišinu, bez onog kuckanja olovkom ili lupkanja rukom, kako se to sad najčešće ostvaruje. Mir bi se jednostavno pojavio. Imati takta mnogi smatraju odlikom pravog i temeljnog obrazovanja, a kod Vas se ono ispoljavalo i u svim oblicima saradnje sa učenicima, roditeljima i kolegama kako na poslu tako i u druženjima unutar kolektiva, na ekskurzijama i izletima. Vaša porodica će uz Vas biti privilegovana da od sada može neprekidno slijediti način Vašeg učestvovanja u životu, a na nama, Vašoj Gimnaziji, je da to čvrsto držimo u pamćenju i da Vas u mislima dozivamo da nas što više posjećujete. Vaša Gimnazija! Gorana Đudurović Praštalo

Повезани чланци