Vrijeme.Ono što nam danas najviše nedostaje. Dan koji traje dvadeset i četiri časa namnije dovoljan da bismo uspjeli izvršiti sve svoje obaveze. Kada bismo se naneki način mogli klonirati, ne bi bilo loše. A kako nemamo vremena za svojeposlove, tako nemamo vremena ni za nekog drugog. Međutim, tu nastupajuvolonteri. Volonteri su oni ljudi, koji svoje dragocjeno vrijeme dijele sadrugima, a pri tome ne traže ništa zauzvrat, osim iskustva. Volontirati značipružiti, a ne tražiti. Da nije bilo dobre volje ovih ljudi i njihovognesebičnog zalaganja, mnoge manifestacije se vjerovatno ne bi ni održale.Upravo iz ovog razloga, važno je razvijati svijest mladih ljudi o benefitimavolontiranja, što zapravo znači pravilno ih informisati o ovom pitanju.Prezentacijaodržana od strane Omladinskog Komunikativnog Centra (OKC) je bila osmišljenatako, da se prvo priča o formalnim informacijama o volontiranju – kako seprijaviti, gdje i u kojim sferama je volontiranje moguće ili pak potrebno, azatim su Anastasija i Milica, učenice Ekonomske i Ugostiteljske srednje školepodijelile svoja iskustva sa gimnazijalcima. Prisutni učenici su većinom bilioni koji već volontiraju i tako daju svoj doprinos društvu u svoje slobodnovrijeme, ali bilo je i onih koji tek žele da se uključe u ovakve aktivnosti. Uovih četrdeset i pet minuta mogli su da čuju za sajt Volontiram.ba, na kojemmogu saznati sve informacije vezane za volontiranje i pregledaju konkursetrenutno traženih volonterskih mjesta. Najviše su slušali iskustva Anastasije iMilice, koje imaju mnogo volonterskih sati iza sebe i učesnice su volonterskihkampova. Najzanimljivije o čemu su đaci čuli jesu upravo volonterski kampovi,kojih ima preko 1800 u ponudi tokom cijele godine. Na osnovu svojih afiniteta imogućnosti učenici mogu izabrati u kojoj zemlji i na kojem radnom kampu želeučestvovati. Osim radnog dijela, koji ne traje duže od 5-6 časova dnevno, kampoviuključuju i slobodne aktivnosti, ali i dio obrazovnog karaktera (predavanjastručnjaka iz oblasti u vezi sa temom kampa). Vikendima se ne radi, već seorganizuju razne ekskurzije, obilasci, internacionalne večeri. Dvijedjevojke koje su pričale o svojim iskustvima imaju najbolje utiske koje sudetaljno opisale – upoznale su mnogo novih ljudi, srušile mnoge predrasude iiskusile nove kulture a uz sve to, uradile i nešto korisno. One defintivno želeda ponovo učestvuju na nekom radnom kampu, a nadamo se da su podstakle i mnogenaše učenike da učine isto. Sve detaljnije informacije oradnim kampovima možete pronaći na stranici Mladih istraživača Srbije.Sofia Miljatović IB1
