Putuje Sveti Sava, put mu je vrijemeSvanulo je jutroblago i prečisto,pod injem se lome iznemogle grane.Zamiris;o tamjan sve do Svete Goremelem je za dušu,lijek za stare rane.Sa nebeskog svodatrag se tmini gubidok hladna stud u kostima se gnijezdi.A gomila tihako jato nebeskih ptica,ka svetome hramulagano se kreće.Na Vračarskom Zgarištugdje srpska pepeo ćuti od studiuzdiže se svetinja,silna i božanskada otjera mržnjuiz dušmanskih grudi.Savin hram je bogomolja. Sveta i nebeska.U njemu se grešna dušaod zloga odvaja.Nikao je iz pepela i iz vjere snažne.Kroz njega se naša dušasa čistotom vječno spaja.Molitve se zbore, dok svijeće gore,u Savinom Hramu na Vračaru,nijemo…Sa njegovom SvetošćuSvetiteljem Savom,vijekovima živjeli smo,kroz vijekove mrijećemo! * * * *I ako se nekada ugasi zadnja zvijezda na nebui izumre duša pravoslavnog bića,Na Vračaru Svetom,samazapaliće se svijećau januaru,odmah poslije Božića.Nataša KočićNa literarnom konkursu Društva Sveti Sava, povodom Savindana 2013. godine, prispjela su 243 rada u konkurenciji osnovnih škola i 199 srednjoškolskih radova sa teritorije Republike Srbije i Republike Srpske. U uži izbor ušlo je 20 radova u obje konkurencije.Literarni rad na temu Putuje Sveti Sava, put mu je vrijeme, učenice Nataše Kočić, podijelio je 3. mjesto zajedno sa još 4 rada.
