Omaž pokojnom profesoru ŽivkuMaleševiću, koji je rezultat inicijative dr Duška Babića, direktoraFilološke gimnazije iz Beograda, održan je u petak 24. marta 2017. sa početkom u 18časova u holu naše škole. Podsjetimo se, Živko Malešević bio je jedan od najautentičnijihgimnazijskih profesora. Predavao je srpski jezik i književnost, ali u svojapredavanja unosio je dramu i priče iz života i tako inspirisao svoje učenike iodržavao im pažnju šireći osjećaj da je sve kao u priči. Preminuo je23. jula 2016. godine na svoj 65. rođendan kao u priči. Na početku ovog događaja direkotor naše škole, Zoran Pejašinović,pozdravio je sve prisutne, istakavši da je na inicijativu profesora DuškaBabića, đaka, kolege i dugogodišnjeg prijatelja pokojnog profesora, i došlo do realizacijeovog druženja i podsjećanja na velikog čovjeka i profesora. Duško Babić je sa nama podijelio nekoliko događaja koji su obilježili četrdesetogodišnjeprijateljstvo, posebno izdvojivši prvi i posljednji susret sa Živkom. Rekao jeda je zbog toga što je profesor bio jedinstvena osoba, kao i zbog svega što jeuradio, i organizovao ovo odavanje počasti. Svoj govor je završio čitanjempjesme, koja je inspirisana njihovim prijateljstvom, a u kojoj se prepoznajumotivi profesorovog zavičaja gdje se i dogodio njihov posljednji susret. Zatim je učenik iz III2 Vanja Obradović pročitao pismo Živkovogsina Nemanje. U ovom izuzetno emotivnom pismu, između ostalog, profesor Živko je upoređensa rijekom u čijoj su se mudrosti mnoge generacije umile. Niko od prisutnihnije ostao ravnodušan na Nemanjine riječi, a bilo je i suza njegovih najbližih. Počast profesoru odali su i bivši učenici. Tijana Tepić, učenica IV8,pročitala je svoju pjesmu posvećenu profesoru, a učenice Sara Zrilić, MarinaRauković i Aleksandra Romanić, takođe iz IV8, su svoju počastiskazale u vidu proznih tekstova. Djevojke su prenijele samo mali dio atmosferekoja je vladala na uvijek omiljenom času srpskog jezika. Aktiv srpskog jezika predstavljala je profesorica Slavica Malić pročitavšisvoju religiozno – mističnu pjesmu nazvanu Darovnica.Bilo je vidno da je tekst pjesme ostavio utisak na sve prisutne, a kako ine bi kada se profesorica osvrnula na univerzalna pitanja života i smisla. O profesoru Živku je govorio i dr Slobodan Janković, ističući Gimnazijukao veličanstvenu obrazovnu ustanovu, a profesora kao jednog od najistaknutijihučitelja mladih intelektualaca. Želju da sa nama podijeli svoja sjećanja imaoje i nekadašnji gimnazijski profesor srpskog jezika i književnosti Miloš Bojinovićkoji je opisao poznanstvo sa svojimkolegom i zemljakom kao neponovljivu avanturu.Za kraj je Bojan Belenzada, učenik IV10, izrecitovao pjesmu DuškaRadovića Plavi Žaket, koja je nekakobila i ostala zaštitni znak našeg profesora.Hvala profesoru za sve što je učinio i za nas i za sve one učenike kojisu imali tu sreću da od njega slušaju o najvećim piscima i pjesnicima svjetskeknjiževnosti. Neka mu je vječna slava.
Anđela Arar IV10
